Na blagoj uzvišici, tamo gde jutarnje sunce prvo dotakne krošnje, stajao je najstariji hrast u Velikoj Šaputavoj šumi.
Njegovo deblo bilo je široko i čvrsto, izbrazdano godinama i pričama. U njemu se nalazila prirodna šupljina – ali ne obična. To je bila kancelarija Inspektora J.
Ulaz je bio diskretan, zaklonjen granom divlje loze. Kada bi se odmakla, otkrivala bi mali drveni prag koji je Inspektor J sam izbrusio rogovima.
Unutra je bilo toplo i mirisalo je na suvo lišće i čaj od šumskih trava.

